Pismo koje je potreslo baš sve: ”Sin vam je mrtav, ali roditelji vi nemate pravo da plačete..”

Nažalost svaki dan imamo priliku da vidimo veliki broj saobraćajnih nesreća u kojima najčešće učestvuju mlade osobe. Međutim, kada malo bolje razmislimo shvatiti ćemo da omladina nije kriva za saobraćajne nesreće koje se dešavaju, nego da su njihovi roditelji.

” Kada su djeca u vrtiću i otima se sa drugim djetetom za igračku, dolaze droditelji i počinju galamiti na to dijete ili na vaspitačic smatrajući kako je njihovo dijete u pravu i da mu se ne smije dirati igračka.

Njihovo dijete je zlatno, pravi mezimac i nikada ništa nažao drugim ljudima ne bi učinio.

Kada završi srednju školu oni ga upisuju na privatni fakultet, jer će mu biti lakše da ga završi, ali i zašto bi previše učio kada će mama i tata da mu srede posao. Tada počinje i da vozi dobar i bijesan automobil svog tate.

Napavio je do sada dvadeset prekršaja, ali sve su to roditelji sredili sa policijom i zataškali, malo potplatili policiju , kako njihovo dijete ne bi moralo da snosi odgovornost.

Tragovi po cestama, uleti u krivini, vriska bol i dolazi smrt. Poslije svega toga se i zna samo za bol. Sin koji je bio domar , mlad i primjeran izgubio je bitku za život.

Roditelji počnite malo bolje da razmišljate, ne mora vaša kćerka od 15 godina da bude glavna na splavovima, ali ne mora ni sin da bude glavni dasa. Pustite ih da odrastaju u skladu sa svojim godinama i dozvolite im djetinjstvo kakvo ste i vi imali.