Objasnio je da njegovu hrabrost i spremnost da se žrtvuje, duguje svojoj afričkoj kulturi i moralu, kao i vaspitanju koje nosi iz porodice, a ističe da je Mali napustio zbog siromaštva

Nekoliko dana nakon što se migrant iz Malija Mamudu Gasama popeo na četvrti sprat zgrade i spasio dijete koje je visilo s balkona u Parizu, u Jelisejskoj palati primio ga je francuski predsednik Emanuel Makron gdje mu se lično zahvalio na herojskom činu i dodijelio mu počasno francusko državljanstvo.

Gasam je tada dobio i posao u vatrogasnoj brigadi u Parizu, a kako sam kaže, preko noći mu se život totalno promijenio, jer je od ilegalnog migranta postao državljanin Francuske koji uživa sva prava, prenosi Al Džazira.

– Nije se samo promijenio, već se okrenuo naglavačke. Kao prvo, živio sam vrlo jednostavnim životom, u izbjegličkom centru u Parizu, a onda se sve iznenada promijenilo. Zahvaljujući Božjoj volji, ovom svetom mjesecu počinje moj novi život o kojem nisam mogao ni da sanjam prije spasavanja malog dječaka – navodi Gasam.

Kako kaže, osim državljanstva i posla u vatrogasnoj brigadi, spasavanje djeteta donijelo mu je i popularnost, jer je preko noći postao poznat kako u Francuskoj, tako i u svijetu.

Objasnio je da njegovu hrabrost i spremnost da se žrtvuje, duguje svojoj afričkoj kulturi i moralu, kao i vaspitanju koje nosi iz porodice, a ističe da je Mali napustio zbog siromaštva.

– To je duga priča prepuna patnje. Nakon smrti moje majke, prije šest godina, odlučio sam da napustim zemlju i pridružim se svom bratu u Parizu. Potičem iz siromašne porodice. Radio sam s ocem na polju, ali suša i klima u Maliju uništavaju rod uprkos svom našem trudu i radu. Siromaštvo i nevolja su me natjerali da emigriram i potražim bolji život.

Kaže da je putovao preko Burkine Faso, Nigera, Čada kako bi stigao do Libije. Cijeli put je prešao pješke i to uglavnom noću jer se bojao granične policije i drumskih bandi. Dvije godine je proveo u Libiji, a kad je skupio dovoljno novca, krenuo je u Evropu. Dvije godine je proveo i na Siciliji, a onda se konačno, 17. septembra prošle godine, doselio u Pariz.

O kobnom danu, kada je zahvaljujući njegovoj pravovremenoj reakcji izbjegnuta tragedija, Gasam kaže da ni jednog jedinog momenta nije oklijevao, niti je bilo ko od prolaznika koji su se zatekli tu zahtjevao od njega da nekako reaguje.

– Niko od prolaznika koji su se zatekli na mjestu događaja nije tražio od mene da to učinim. Nisam razgovarao s prisutnima koji su vrištali u strahu da će dijete pasti svakog momenta. Bio je to težak trenutak. U blizini nije bilo policajaca ni snaga civilne odbrane, što me je ohrabrilo na ovaj korak. Smatram da je to bio humani gest koji je zahtjevao brzu reakciju.

Kako kaže, uplašio se tek kada je spasio dijete i kada se pojavila policija, ali sve se na kraju završilo i više nego dobro.

Za susret s francuskim predsjednikom kaže da je bio izuzetno prijateljski, kao i da njegovoj sreći nije bilo kraja kada mu je Makron saopštio da će dobiti državljanstvo.

Izvor: