Čitam mnogo na internetu u vezi sa narkomanima i trudim se da ćutim. Vidim kako im lako sude i opet ćutim. Čujem kako govorite da biste sve narkomane i dilere objesili i opet ćutim.

Čitam kako govorite da je to “prirodna selekcija” i da zavisnici i dileri treba da se “međusobno istrijebe” i opet ćutim. A zanima me samo čiju sliku imate u glavi kada govorite o zavisniku od droge.

To pitanje postavlja Bobi Tipton Kalmajer iz Misurija, jedna majka čiji je Fejsbuk status obišao svijet. Ovo je priča o njenom sinu, zavisnom od heroina i kaže ovako:

Moj herioinski zavisnik imao je 3,5 kilograma kada se rodio.

Moj heroinski zavisnik je sa pet godina znao da nabroji cijelu hokejašku reprezentaciju.

Moj heroinski zavisnik je svoj sedmi rođendan proveo u suzama jer tate nije bilo tu da proslavi sa nama.

Moj heroinski zavisnik je zapanjeno držao u naručju svoju mlađu sestricu kada se rodila i nije mogao da joj se nadivi.

Moj heroinski zavisnik je bio školski šampon u bejzbolu.

 

Moj heroinski zavisnik je kao srednjoškolac raskinuo sa djevojkom i bio je toliko zabrinut za nju da je mene tjerao da pričam sa njom i utješim je.

Moj heroinski zavisnik je vodio svoju sestru na školski tradicionalni ples za tate i kćerke jer nisu imali tatu.

Moj heroinski zavisnik se tukao sa mnogo većim i starijim dječacima koji su mu zadirkivali sestru.

Moj heroinski zavisnik je uvijek primjećivao kada promijenim nijansu farbe.

Moj heroinski zavisnik je u drugom razredu čitao na nivou srednjoškolca.

Moj heroinski zavisnik nikad, baš nikad, ne prekine razgovor sa mnom a da mi ne kaže da me voli. Nikad.

 

Moj heroinski zavisnik danas ima dvogodišnju kćerku koja mnogo liči na njega.

Moj heroinski zavisnik me tjera na plač kad god ga posjetim u zatvoru.

Moj heroinski zavisnik želi da se izvini svima što ne može da kontroliše svoju zavisnost.

Moj heroinski zavisnik ne može da preboli činjenicu da je povrijedio toliko ljudi.

Zato, možda bi trebalo da imamo na umu da u ovom trenutku, baš ovom, nekoj mami na svijetu koljena krvare od klečanja u molitvama, a moli se samo da njena beba dođe sebi. Umjesto da sudimo, možda treba da se pomolimo. Umjesto što sudimo, možda treba da se kao zajednice pokrenemo da pomognemo tim zavisnicima. Možda, umjesto da sudimo, treba da poboljšamo zakone.

Gubimo cijele generacije mladih ljudi zbog užasa zvanog droga. A možda bismo pomogli kada bismo umesto prezira gajili saosjećanje.

Možda, na kraju, da se sjetimo da je taj narkoman nečije dijete.

Izvor: