Momak iz sirotinjske četvrti jednog dana obukao je otmjeno odijelo i počeo da kuca na vrata bogataša. Život mu se promijenilo kad je stigao do kuće broj 44.
Redži Nelson je kao tinejdžer maštao o tome da postane profesionalni fudbaler. Kao i mnoga druga djeca tamnoputih migranata, dječak, porijeklom iz Gane, u fudbalu je vidio šansu da napusti Kaning taun, radničku četvrt u istočnom Londonu.
Bio je na dobrom putu. Sa 16 godina potpisao je prvi ugovor sa klubom “Voking” iz šeste engleske lige. A onda mu je prst sudbine promijenio život, piše “Blic“.
Neposredno pred njegov 18. rođendan, otac, koji je cijelog života bio alkoholičar, umro je od ciroze jetre. Redži nije želio da završi kao on. Mnogi njegovi drugovi iz kraja takođe su krenuli stramputicom.
– I meni bi se desilo isto – sjeća se Nelson, koji danas ima 23 godine.
Pravac Kensington, s pripremljenim govorom
Zbog toga je skovao plan. Jedne subote obukao je najbolje odijelo i odvezao se metroom u Kensington, otmjeni londonski kraj.
– Kud god bih pogledao, sve je ukazivalo na bogatstvo – sjeća se prvih utisaka.Pokucao je na vrata vile na kraju prve ulice, zatim na sljedeća i sljedeća… Kad god bi mu neko otvorio, izgovorio bi pripremljen tekst:
– Zdravo, ja sam Redži Nelson iz istočnog Londona. Došao sam u Kensington zato što sam saznao da je to najbogatiji kraj u Velikoj Britaniji. Htio sam da vas pitam kakve su vam sposobnosti i kvaliteti omogućili da vodite ovako luksuzan život kako bih to mogao da analiziram i lično primjenim.
Neki bi mu odmah zalupili vrata pred nosom, a neki su mu davali beskorisne savjete. A onda je stigao do broja 44. Elizabet Prajs je saslušala govor preko interfona i pozvala ga da uđe.
Tamo je upoznao njenog muža Kventina Prajsa (56), koji je u to vrijeme bio jedan od šefova u velikom američkom fondu za upravljanje bogatstvom “Blekrok”.Saslušao je njegovu priču i odlučio da mu bude tutor. Obezbjedio mu je praksu u Blekroku. Redži je došao sat ranije kako bi ostavio što bolji utisak.
– Jednostavno sam radio sve što je radio Kventin. Upijao sam kao sunđer – sjeća se Nelson.Ostavio je utisak, pa je za ljetnji raspust ponovo primljen na obuku. Na kraju je Kventin ubijedio njegovu majku da ga pošalje na fakultet, što je rijetkost u Kaning taunu.
Upisao je ekonomiju i kineski jezik, a diplomirao je 2017, ali to ipak nije bilo dovoljno da se zaposli u “Blekroku”. Poslije nekoliko dana probnog rada je odbijen, ali su mu ponudili posao na platformi za finansiranje startap kompanija “Startup Funding Circle”. Danas radi kao analitičar u kompaniji za upravljanje bogatstvom LGIM, drugoj po veličini iza “Blekroka”.
Okruženje ga, međutim, često svojim reakcijama podsjeća da je išao u običnu državnu školu i da Univerzitet “Kingston” ipak nije jedan od deset najboljih.
Danas organizuje seminare za mlade, tamnopute tinejdžere iz siromašnijih četvrti Londona, kako bi shvatili da i oni mogu da uspiju.
haber.ba