“DA NAM ŽIVI, ŽIVI RAD”: Ovako se u Jugoslaviji obilježavao 1.maj! (VIDEO)

Današnji praznik, 1. maj, nekada je imao sasvim drugo značenje.

Proistekao iz borbe radničke klase, u nekadašnjoj Jugoslaviji bio je to veličanstven dan, koji je tadašnja vlast nastojala da obilježi raskošno.

Zasluge za obilježavanje Prvog maja ponajprije pripadaju američkim sindikatima, koji su 1. maja 1886. godine stupili u generalni štrajk. Bila je to reakcija na neispunjeno obećanje vlasti o donošenju zakona o osmosatnom radnom vremenu – koji je upravo tog 1. svibnja trebao stupiti na snagu.

Širom SAD-a radnici su krenuli u proteste, a samo tri dana kasnije potekla je krv: policija je u Chicagu 3. svibnja pucala na radnike okupljene oko zatvorene tvornice poljoprivrednih strojeva McCormick i ubila između dvoje i šestero prosvjednika. Bila je to uvertira za prosvjed koji se održao dan kasnije na Trgu žitne burze u Chicagu, a koji je policija također naumila rasturiti.

Sukob radnika i policije na Trgu žitne burze u Chicagu

Kada je policija krenula u napad na radnike, na njih je iz mase bačen dinamit. Bio je to početak krvoprolića u kojem je smrtno stradalo oko 50 prosvjednika, a ranjeno ih je još 70-ak. Sedmorica uhićenih prosvjednika kasnije su pogubljeni vješanjem, i to zbog optužbi da su držali “zapaljive govore” čime su, prema optužnici, potakli nepoznatog atentatora da baci bombu na policiju.

Radnička borba za osmosatno radno vrijeme nakon ovih se krvavih događaja više nije mogla ignorirati, niti zaustaviti. Godine 1889. u Parizu, na prvom kongresu Druge radničke internacionale, odlučeno je da će se od 1. maja naredne godine mirnim protestnim povorkama obilježavati pokolj u Chicagu. Kao simbol radničkog bunta prihvaćen je crveni karanfil, koji je trebao asocirati na krv prolivenu u borbi za radnička prava.

Simbolika prvog maja za socijalističku državu poput Jugoslavije bila je od izuzetnog značaja. Običnom čovjeku, drugu i drugarici, moralo se pokazati da su pobijedili, da je radnik konačno dobio svoje mjesto u društvu koje on sam stvara, i koje mu pripada.

Na Prvom kongresu 2. Internacionale održanom 1889. odlučeno je:

Prvi maj je zajednički praznik svih zemalja, na kojima radnička klasa treba da manifestuje jedinstvo svojih zahtijeva i svoju klasnu solidarnost.

Zato je u svim glavnim gradovima Jugoslavije održana svečana vojna parada. NOB je demonstrirala svoju moć širom zemlje.

Na državnom nivou se danas ne pridaje toliko značaja 1. maju, niti iko pomišlja na svečanost ovakvih razmjera. Ipak, živimo u vremenu drugačije ideologije.

Ovaj snimak nam može poslužiti da se prisjetimo upravo toga, kako ideologija oblikuje naše društvo i kako nam u različitim vremenima, različiti praznici postaju manje ili više važni.

Danas su kod nas prava radnika postala gotovo tabu-tema, a klasa koja je nekada dizala revolucije, danas se raduje slobodnom danu u prirodi. Što je u redu, jer danas radnici mogu da izgube mnogo toga, osim svojih okova.

Pogledajte kako se nekada obilježavao prvi maj u Jugoslaviji: