Medicinska sestra je spasila bebu koju je mladić donio u kutiji za cipele: 12 godina kasnije su se ponovno sastali

Jeannie Joseph je medicinska sestra na odjelu za novorođenčad na Swedish American. 2004. je već imala 10 godina iskustva, a u bolnici radi i danas.

Nakon 10-ak kilometara pješačenja jedan je mladić sa kutijom za cipele ušao u bolnicu. S navučenom kapuljačom i prestrašenog lica došao je do medicinske sestre.

Josheph je ugledala dječaka i primijetila kako je mlad. Kada je medicinsko osoblje vidjelo što je u kutiji za cipele, zamotano u krpu za posuđe i u odjeći za lutke, bebu su odmah odveli u izolaciju. Dijete je rođeno 6 tjedana ranije.

Joseph je rekla dječaku da bi jako pomoglo ako bi im rekao pod kojim je uvjetima beba rođena i tko je majka, i da ne mora otkrivati imena. „Bili smo naravno tužni, ali morali smo brzo raditi na bebi“, rekla je.

Beba je bila u kritičnom stanju i imala je temperaturu od samo 36 Celzijevih stupnjeva. Dr. Martin Anyebuno, koji je preuzeo liječenje bebe, rekao je kako je bio iznenađen što je beba samostalno disala. Liječnici su morali sanirati pothlađenost, dehidraciju i infekciju – zato što je majka prerezala pupčanu vrpcu sa škarama.

2001. u SAD-u je izglasan zakon nazvan „Sigurno utočište“ kojim je legalizirano da se novorođene bebe napuste na bilo kojoj lokaciji koju zakon propisuje, pod uvjetom da bebe nisu ozlijeđene.

Osoba koja je dijete ostavila, a obično su to roditelji, neće biti kazneno gonjena. Utočišta su uglavnom bolnice, vatrogasne postaje i policijske stanice.

Bolnica Swedish American u Illinoisu nije imala slučaj napuštene bebe još od 2004. godine. Kako navodi Dawn Geras, izvršni direktor Udruge ‘Spasimo napuštene bebe’, otkako je donesen zakon samo u Illinoisu 120 beba je stavljeno za posvajanje.

Joseph je rekla dječakovom ocu, koji je u blizini plakao gotovo tri sata dok mu nije javljeno da je dječakovo stanje stabilno, da, ako preda svoja prava koja mu po zakonu pripadaju više ne može primati informacije o djetetovom zdravstvenom stanju. Ujedno mu je rekla da ne treba odmah odlučiti te mu je dala dvije narukvice za roditelje kako bi on i majka djeteta mogli doći u posjetu ako se na to odluče.

Cherish Coates, 15-godišnja djevojka i ujedno djetetova majka je rodila u svojoj spavaćoj sobi, odrezala je pupčanu vrpcu škarama svog djeda i zavezala ju vezicama za cipele. Živjela je sa svojom bakom i djedom i budući da se nije previše udebljala za vrijeme trudnoće uspjela je sakriti činjenicu da je trudna.

Joseph je prvi put upoznala Coates kada ju je vidjela kako pognute glave hoda prema odjelu za novorođenčad. Budući da je suosjećala s djevojkom, položila je ruku na njezino rame i rekla: „Ja se brinem za ovog malenog slatkiša“.

Nakon što ju je dovela do inkubatora, Joseph joj je rekla: „Znaš da si mu spasila život, zar ne? Ne želim da hodaš pognute glave. Dala si mu najbolju priliku s obzirom na situaciju.“

Tijekom djetetovog jednomjesečnog boravka u bolnici borio se je s meningitisom i žuticom, pobjeđujući iznad svakog očekivanja. Zbog Josephinih blagih riječi, Coates i otac su posjećivali bolnicu svaki dan te je ona donosila bočice ohlađenog mlijeka.

Coates se bojala reći svojoj majci, baki i djedu o svojoj trudnoći, pogotovo jer je znala da je njezina majka isto zatrudnjela s 15 godina i odustala od škole zbog toga. Znala je da ne bi željela isto i za nju.

Budući da Joseph nikada nije osuđivala Coates te je bila toliko dobra i pristupačna, Coates joj je rekla da se boji reći majci. Joseph ju je ohrabrila da im ipak kaže, a to je na kraju i učinila.

Coatesina je majka odmah došla u bolnicu želeći držati dječaka, a njezina je baka ubrzo imala gotovo istu reakciju. Rekle su da im je žao jer im nije rekla za trudnoću.

Coates je znala da su se svi bojali da će odustati od škole kao i njezina majka ako zadrži bebu. Iznenadila se kada je njezina obitelj ponudila da čuva malenog Allana dok je ona u školi. Coates je tako dobila priliku završiti srednju školu te je na Rock Valley fakultetu postala pomoćna medicinska sestra te sada radi kao pomoćnik u pravnoj firmi dok pohađa pravni fakultet u nadi da će jednog dana postati odvjetnica za područje mentalnog zdravlja.

Godinu dana nakon što je njezina beba rođena, Coates se vratila u bolnicu kako bi zahvalila Joseph i ostalim medicinskim sestrama. Rekla je Joseph: „Želim da budeš ponosna na mene.“

Joseph i Coates su izgubile kontakt nakon nekog vremena, no Joseph je razlog zbog kojeg je Coates odlučila biti medicinska sestra. No nakon 12 godina, Coates je željela reći Joseph koliko je utjecala na nju. Kontaktirala ju je preko Facebooka iz svog doma u Arizoni gdje trenutno prebiva.

Javila je Joseph da je njezina „beba iz kutije za cipele“, Allen Corey, jako dobro te da je sada majka još dvoje djece. Allen je počeo čitati malo kasnije nego inače te je imalo laganu govornu manu, ali do četvrtog je razreda čitao kao da je nekoliko godina stariji, a sada je u osmom razredu, igra nogomet, trči te je član kadetskog programa za marince.

Otac im trenutno više nije u životima, a otišao je kada je Allen imao četiri godine. Coates i Joseph se redovno čuju, ali nisu sigurne hoće li se uspjeti i vidjeti.

Joseph je rekla: „Razmišljam kako je svaka interakcija s drugima jako važna. Tako je velika čast biti u ovoj poziciji i biti dio nečije životne priče“.