VELIKO SRCE VELIKE PORODICE: Krenuli su u bolnicu usvojiti dijete, a onda su dobili šokantan poziv…

Allison and Josh vjenčali su se 2000. Jako su se radovali, djeci i pričali kako će ih imati dvoje, možda troje. No, život je imao je drugačije planove. Koji će njihovu porodicu staviti na iskušenje.

Tokom godina Allison je rodila Abby (11), Jacka (9) i Isabel (8). Nakon nekoliko godina usvojili su Micaha (5), a ubrzo je Allison rodila i Juliju (3). S petoro djece, mislili su kako je njihova porodica potpuna, prenosi Littlethings.

No jednog dana Allison je nazvala njena prijateljica, ujedno advokatica koja im je pomagala kod usvajanja Micaha. “Rekla je da se sjeća kako smo još prije pričali da razmišljamo o usvajanju još jednog djeteta. Rekla je da poznaje jednu trudnu ženu koja ne može zadržati dijete” započela je svoju priču Allison.

“Nazvala sam muža, no umjesto da je krenuo dugo razmišljati, vagati razloge kao što uvijek čini samo je oduševljeno uskliknuo: ‘Apsolutno!’

Uskoro je došao i poziv da je biološka majka u trudovima. Potrpali smo stvari u kombi i s djecom krenuli prema bolnici. Put je trajao 10 sati. Ubrzo nas je ponovo nazvala advokatica.
Rekla je kako su ljekari obavili ultrazvuk koji je pokazao kao žena nosi blizance. U tom trenutku preplavilo nas je uzbuđenje, euforija, prestravljenost, strah, radost – sve u jedan mah.’

Kako smo dolazili k sebi telefon je ponovno zazvonio. No ovoga, glas prijateljice bio je potpuno drugačiji. Nije više bilo prizvuka radosti. ‘Jako mi je žao… na putu su prema operacionoj sali kako bi napravili hitni carski rez i ne vjeruju da će obje bebe preživjeti’. Na putu do bolnice milion stvari nam se još događalo, milion stvari nam se vrtjelo po glavi. Kad smo konačno stigli, na akušerstvu smo vidjeli malog, ali zdravog dječaka. No na intenzivnoj njezi ležao je prekrasni anđeo, težak niti kilogram i pol, za kojeg smo uskoro saznali da je rođen bez mozga.

Ljekari su nas tužno gledali, s mnogo suosjećanja. ‘Ne morate ju uzeti… znamo da niste to očekivali’ jedva je prozborio jedan.

S druge strane inkubatora, Josh i ja smo jednoglasno rekli – “ona je naša kći”. Iduće tri sedmice svi smo ostali u bolnici; pjevali joj, molili se i plakali. Kada je bila dovoljno stabilna, bolnica je bila toliko dobra da su je helikopterom prevezli u naš rodni grad, gdje je provela još tri sedmice na intenzivnoj. Konačno, nakon 44 dana, Ava Leigh Lewis došla je kući svojoj porodici. Više puta sedmično posjećuje nas medicinski tim, i koliko god da su nam drage te prekrasne medicinske sestre, one su podsjetnik da će Avin život završiti puno ranije nego što bi iko želio. Djeci otvoreno govorimo. No znaju da to znači kako moramo puno ljubavi stisnuti u tako malo vremena.