IMAO JE MILIONE, A ŠTEDIO NA ŠIŠANJU, KESICAMA ČAJA, PREVOZU: U 91. godini umro osnivač…

Ingvar Kamprad, osnivač IKEA, jednog od najpozatijih brendova današnjice, umro je danas u Švedskoj u 91. godini života. Po mnogo čemu je bio drugačiji od milijardera njegovog ranga. Izrazito skroman, čak i pretjerano, ipak, imao je jednu tajnu, otkrivenu tek kada je dostigao globalni uspjeh, a za koju je do smrti tvrdio da je njegova “najveća greška u životu”…

Ingvar Feodor Kamprad rođen je 1926. godine na jugu Švedske u familiji koja je 1890. emigrirala iz Njemčke. Njegov otac Feodor vodio je porodičnu farmu, a majka Berta ljeti je na imanju vodila mali pansion. Na toj istoj farmi pokrenuo je svoju firmu sa svega 17 godina.

Imao je osam godina kada je počeo raditi. Prodavao je šibice. Sa sedam godina je proširio područje prodaje tako što se vozio biciklom do susjednih naselja. Nakon toga, prodavao je ribu, prazničnu dekoraciju, sjeme i olovke. Sa 17 godina počeo je raditi na namještaju. Prvo je prodavao replike kuhinjskog stola svog ujaka. Naziv kompanije dao je zato što je uzeo prva slova imena i prezimena, te farme u kojoj se rodio- Elmtaryd u selu Agunnarydu.

POSEBAN ČOVJEK. Do danas njegova firma izrasla je u globalnog giganta, s više od 400 prodavnica u 49 zemalja širom svijeta. Poslovni uspjeh doveo je Kamprada do mjesta četvrtog najbogatijeg čovjeka na svijetu, mada danas ne postoji jedinstven podatak koliko je bio bogat.

Švedski mediji prenijeli su danas da je Kamprad bio “težak” oko 51 milijarde dolara, dok se na sajtu ugledne agencije “Bloomberg” može pronaći podatak da je raspolagao s 58,7 milijardi, što ga prema “Bloombergovom indeksu milijardera” čini osmim najbogatijim čovjekom na svijetu. Istovremeno, “Forbes” njegovo bogatstvo procjenjuje na tek 3,8 milijardi dolara.

Kako navode britanski mediji, tako velika razlika u procjeni posljedica je činjenice da nije poznato koliko je on lično bio bogat, a koliko je vrijedila njegova kompanija, odnosno koliko novca pripada njegovoj djeci, a koliko se nalazi u porodičnom fondu u jednom od najpoznatijih poreskih rajeva – Luksemburgu.

Po mnogo čemu, Kamprad je bio poseban čovjek, ali možda najpoznatiji je bio kao čovjek koji, uprkos milionima, živi vrlo skromno, čak daleko skromnije nego što bi se moglo očekivati. Novac je trošio samo onda kada mora, a štedio je čak i na šišanju.

ŠTEDIO I NA ŠIŠANJU? Poznato je i da se vozio gradskim prevozom, a u medijima se čak može pronaći i anegdota da ga jednom u Švicarskoj nisu pustili na dodjelu nagrada najuspješnijim privrednicima, jer su ga vidjeli kako pred zgradu gdje su nagrade uručivane izlazi iz gradskog autobusa. Sam je isticao da se vozi u ekonomskoj klasi niskobudžetnih avioprevoznika i odsjeda u jeftinim hotelima, što je zahtijevao i od zaposlenih u svojoj kompaniji.

Jednom prilikom je izjavio da se obično šiša samo kad je na putovanju u nekoj manje razvijenoj zemlji kako bi što manje platio za šišanje.

Reciklirao je vrećice čaja, a bio je poznat i po tome što je “džepario” kesice soli i bibera iz restorana.

Krajem 1970-ih preselio se u Švicarsku da bi izbjegao plaćanje poreza u Švedskoj, koja je u to vrijeme imala najveće poreze na svetu. Odlučio je da se vrati kući tek nakon što je njegova supruga Margaret umrla 2011. godine. Na popisu nekretnina koje je podnio švedskim poreskim organima 2013. godine potvrdio je da je sa suprugom živio udobno, ali daleko od obilja. Imali su dva automobila – Škodu 2008. godište i Volvo 240 iz 1993. godine. Tek nekoliko posljednjih godina života vozio je Porsche.

Kamprad ima tri sina, koja vode kompaniju od 2010. godine kada se on definitivno povukao.

Ono po čemu je IKEA specifična jesu imena svih proizvoda. Nastala su zbog Kampradova disleksije. Smatrao je da je teško raditi sa kodovima proizvoda, pa su razvili imena za svaki od proizvoda.

POVEZANOST S NACIZMOM? Skandal koji ga je pratio godinama jesu njegove navodne veze sa nacizmom. Švedski list “Ekpressen” 1994. godine prvi je objavio da je Kampard u mladosti bio povezan s nacistima i da je te odnose zadržao i nakon Drugog svjetskog rata.

U pismu upućenom zaposlenima IKEA, Kamprad je priznao da je jednom imao simpatije za Pera Engdala, ali ga je opisao kao “dio života zbog kog se gorko kaje”. U knjizi o svom životu 1998. godine, dao je više detalja o svojim mladalačkim “zabludama”, navodeći kako je kao dijete bio pod utjecajem snažne podrške njegove bake iz Njemačke lideru nacista Adolfu Hitleru. Švedskim medijima je priznao da je u periodu između 1945. i 1948. prisustvovao sastancima nacističkih grupa.

Knjiga također sadrži detalje o njegovim borbama s alkoholom i poslovnim uspjesima i neuspjesima.

Afera je ponovo isplivala u javnost nakon što je autoricaa i novinarka Elizabeth Asbrink u knjizi na 330 strana objavila 2011. godine nove detalje. Asbrinkova je tvrdila da je Kamprad ušao u Švedsku nacističku partiju 1943. godine kao 17-godišnjak, zbog čega je iste godine obavještajna služba obrazovala dosje o njemu. Prema njenim informacijama, osnivač IKEA bio u kontaktu sa pristalicama nacizma sve do 1950-ih godina.

U njenoj knjizi navodi se i da je Kampradova pisma otvarala tajna policija, kao i da je njihov sadržaj, uključujući podatke o njegovim pokušajima da regrutuje nove članove, zabilježen u dosjeu. U knjizi se citira i da je obavještajna služba zabilježila da je Kamprad imao “neku vrstu funkcije” u omladini nacističke organizacije.

Također, u knjizi Asbrinkove se navodi da je Kamprad dobio poziv za vjenčanje od poznatog fašiste Pera Engdala 1950. godine u kojem on ističe da je ponosan što njih dvojica pripadaju istom krugu ljudi.

Milijarder je na ove optužbe još jednom ponovio da je povezanost s nacizmom “bila teška glupost i jedna od najvećih grešaka u životu”.

doznajemo.com