“Očistila ga je od zemlje, zamotala u peškir i krila od supruga i porodice 27 godina”
Poslije sam razgovarao s imamom iz Goražda i on mi je rekao da me ova gospođa sada zadužila, da bi bilo dobro da odem u Foču i Kur’an vratim Aladža džamiji
Dok nam pokazuje primjerak Kur’ana, na kojem se još vide tragovi zemlje na koju je bačen, Goraždanin Mensur Kadrić ne može sakriti emocije s kojima se već danima bori, piše Dnevni avaz.Ni sam ne može vjerovati da u rukama drži svetu knjigu koja je nekad pripadala džematu Aladža džamije, a još više je ganut gestom dobre Fočanke koja je Kur’an čuvala 27 godina u svom domu, da bi ga vratila obnovljenoj fočanskoj ljepotici.
– Evo, tri dana ne dolazim sebi. Imam neki drhtaj u sebi, želju da što prije odem, popričam s fočanskim imamom Dženanom ef. Krajišnikom. Otići ću u petak na džumu i osjećam da će i meni tada biti lakše – kaže Kadrić.
Fočanka, koja zbog sigurnosti nije željela odati identitet, u trgovinu „Gradac“ u Džindićima, između Foče i Goražda, ušla je dan nakon otvaranja Aladže. Razgledala je po policama, kupila neku sitnicu, diskretno čekajući da trgovac ostane sam za pultom.– Pitala me je jesam li vjernik. Odgovorio sam da jesam. Rekla je da je došla iz Foče kako bi nekome od vjernika vratila Kur’an. Pronašla ga je nakon miniranja Aladže, pored ceste u travi, a pošto je odrasla s muslimanima, znala je da se radi o svetoj knjizi. Očistila ga je od zemlje, zamotala u peškir i krila i od supruga i porodice. Živjela je s tim godinama. Kada je bilo otvorenje Aladža džamije, čula je ezan i to ju je ponukalo da dođe u Goražde – priča nam Kadrić.
Dobra Fočanka nije htjela nikakvu nagradu za svoj gest.
– Rekao sam joj da je dženetlija, a ona je odgovorila da joj je to bila dužnost i da nije mogla dopustiti da Knjigu narod gazi po ulici. Poslije sam razgovarao s imamom iz Goražda i on mi je rekao da me ova gospođa sada zadužila, da bi bilo dobro da odem u Foču i Kur’an vratim Aladža džamiji. Nakon toliko godina neka ga tamo gdje je i bio i neka narod priča da ima ljudi i ove i one vjere, da ljudi i neljudi ima i tamo i ovamo – ističe Kadrić.
„ŽALI BOŽE LJUDI KOJIH VIŠE NEMA“
Fočanka, koja je donijela Knjigu Mensuru, nije željela otkriti ime.
– Odbila je i bilo kakvu naknadu, samo me zamolila da, kada se budem molio Bogu, to učinim i za nju. Dodala je: „Žali Bože ljudi kojih više nema“ – kaže Mensur.
haber.ba