Sve što ste čuli o mršavljenju je LAŽ, evo zbog čega

Moje razmišljanje na temu skidanja kilograma. Dobar dio svoga života sam proveo kao fitness trener i pomagao ljudima da skinu ili nabace kilažu. Sve što znate o mršavljenju je uglavnom pogrešno i fascinantno mi je kako se ljudi pecaju na neke “egzotične” dijete ili izlizani kliše “više kretanja – manje masnoća”. Ipak stvari nisu uopšte tako jednostavne i zato ću ovdje navesti nekoliko manje poznatih stvari vezanih za gubljenje kilaže.

Kalorije su glupost

Ljudi obično misle da su kalorije neki vrlo naučan metod. Da li znate kako je taj metod računanja kalorija nastao? Ja ću vam reći ovdje ukratko, a vi potražite na web-u ako mi ne vjerujete. Tamo negdje u 19. vijeku na počecima hemije kao nauke izmislili su peć za mjerenje kalorijske vrijednosti uglja. Htjeli su da budu u stanju da naprave razliku između kvalitetnijeg uglja i lošijeg uglja. Smislili su peć u koju ubace ugalj i izmjere koliko je toplote ugalj napravio u kalorijama. E, onda se neko dosjetio da izmjeri kalorijsku vrijednost hrane tako što će namirnice staviti u peć. Da li shvatate koliko je to glupo?

To vam je isto kao kada bi uporedili parče hljeba i drvo. Drvo ima više kalorija od hljeba ali tijelo ne može da svari celulozna vlakna pa to onda nema smisla. Danas se kalorije mjere modernijim metodom ali ipak ideja da je potencijalna energija koju namirnica u sebi sadrži presudna za gojenje nije dobra. Na to koliko će vaše tijelo da apsorbuje i iskoristi određenu hranu utiče mnogo različitih faktora.

Evo vam jedan primer – 300gr teletine ima 756 kalorija ali logično je da nije isto da li ste to meso pojeli kao biftek ili samljeveno kao pljeskavicu? Biftek se teže vari jer su vlakna mišića više očuvana pa je apsopcija hranjivih materija manja nego kada pojedete pljeskavicu od samljevenog mesa. Drugim riječima, ako jedete više pljeskavica i ćevapa više ćete se gojiti. Pređite na biftek ili šniclu. Ovaj princip možete primijeniti na svu industrijski obrađenu hranu.

Nije svaka kalorija ista. Mehanička obrada hrane utiče na apsorbciju hranjivih materija. Usitnjena hrana se lakše vari i apsorbuje.
Evo drugi primer. Da li znate da kada stavite brašno u vodu možete da napravite ljepak za tapete? Na isti način kada svakodnevno jedete tijesto ono žvakanjem polako dobija ljepljiv oblik. Veći dio te količine tijelo naravno obradi ali jedan manji dio kod “ljenjih creva” se lagano hvata i lijepi u mreškaste dijelove crijeva i smanjuje sposobnost apsorpcije hrane. Slično se dešava sa industrijskim uljima. Sve domaćice znaju da je lakše oprati tiganj od svinjske masti nego od suncokretovog ulja koje sa lijepi. Unosom prirodnih masti u organizam pomažete pražnjenje crijeva. Voće, povrće i sjemenke pomažu da se crijeva čiste. Dakle mehanička svojstva hrane takođe utiču na apsorpciju kalorija.

Možemo reći i da nivo aktivnosti utiče jer recimo ljudi koji redovno vježbaju ili se kreću imaju bolju peristaltiku crijeva. Neko ko sjedi po cijeli dan za računarom ima “ljenja crijeva” i to svakako utiče na apsorbciju hranjivih materija.

Evo vam treći primer – da li znate da bez bakterija u ljudskim crijevima varenje hrane nije moguće? Ako uzmete dva brata blizanca i date im potpuno istu hranu, oni bi prema teoriji trebali da se potpuno isto ugoje. Ali, ako se jedan brat razboli i krene da pije antibiotike, ti antibiotici će poprilično desetkovati bakterijsku floru njegovog stomaka. Šta će se tada desiti? Hoće li se blizanci isto gojiti? Naravno da neće. U stomaku se nalaze “dobre” bakterije koje pomažu u varenju hrane i one takođe utiču na količinu absorbovanih materija.

Četvrti primer – pojedine hemijske supstance utiču na hormone u vašem tijjelu pa to može uticati da se više ili manje gojite. Recimo high-fructose-corn-syrup koji se široko primjenjuje u mnogim proizvodima koje kupujemo u prodavnicama dokazano pospješuje gojenje tako što utiče na rad hormona. Isto možemo reći za mnoge druge aditive koji se dodaju u hranu.

Izgleda da mnogi faktori utiču na gojenje i da prosto brojanje kalorija nije rješenje. Mnogo je važnije šta jedete nego koja je kalorijska vrijednost. Najbolje je da kalorije jednostavno zaboravite. Na gojenje mnogo više utiče način pripreme, hormonski status, mikroflora stomaka, aditivi, nivo aktivnosti… Treba jesti hranu koja je bliža svom prirodnom obliku sa što manje industrijske obrade (sitnjenje, aditivi, boje, ukusi, pakovanje).

Vježbanje je manje bitno

Klasična dijetalna mantra “jedi manje – kreći se više” je potpuno pogrešna. Nemojte se previše oslanjati na trening. Mnogo je važnije šta jedete od nivoa aktivnosti. Hoću da kažem da kada imate preko 10-15 kg viška, onda vam vježbanje neće pomoći ako ne promijenite način ishrane.

U Australiji je rađen jedan eksperiment u kome je istraživano šta bi se desilo kada bi se aboridžini vratili na svoju “paleo” dijetu. Pronašli su 9 aboridžina koji su kao djeca sa roditeljima živjeli u prirodi. Oni su sada bili odrasli ljudi koji žive u stanovima i svi su imali problem sa viškom kilograma. Pristali da se vrate u prirodu na 6 mjeseci da žive i hrane se kako su to nekada radili njihovi roditelji. Istraživanje je trebalo da pokaže kako paleo dijeta utiče na kilažu i pratili su nivo dnevne aktivnosti. Rezultati eksperimenta su bili iznenađujući. Prvo svi učesnici eksperimenta su drastično smršali, iako nisu gladovali. Jeli su samo ono što su nalazili u prirodi a to su uglavnom bile zmije, gušteri, malo povrća i bobice. Oni nisu gladovali i kalorijski unos je bio u okviru preporučenog za njihov uzrast. Zaključeno je da je presudno bilo šta su jeli, a ne koliko su jeli. Drugo iznenađenje je bilo da je nivo njihovih aktivnosti u prirodi bio manji nego nivo aktivnosti modernog čovjeka. Drugim riječima, manje su se kretali, trčali i šetali nego prosječan australijanac koji živi u gradu. Dakle, nisu smršali zbog aktivnosti već od vrste hrane.

Promijenite svoje navike – jednu po jednu.

Umjesto da mijenjate cijelu ishranu, mnogo je efikasnije da identifikujete i promjenite neku od svojih loših navika. Evo par primjera.

Ja sam u vrijeme pokretanja internet firme pio i po dvije dvolitarske flaše koka kole dnevno. Kada sam pokušao da smanjim shvatio sam da sam se navukao i da imam problem. Trebalo mi je dosta vremena ali na kraju sam prestao da pijem ne samo koka kolu već bilo kakve gazirane i ne gazirane sokove. Promjenom ove navike i izbacivanjem te 4 litre koka kole izbacio sam oko 1600 kalorija dnevno.

Dobru lekciju o hakovanju navika sam dobio od kolege Matt-a iz Holandije. On je imao jako dobru liniju i kada sam ga pitao jer vežba nešto on mi odgovori: “Ne, otkazao sam kancelariju koja mi je bila odmah pored stana i zakupio kancelariju 15 minuta šetnje od stana. Pored toga kupio sam kuče i moram da ga šetam dva puta dnevno. Prosto.” Bio sam iznenađen ovim odgovorom.

Srž problema nalazi se u odgovorima na pitanja: gdje nabavljate hranu, kako do svježe hrane, koju hranu ćete imati u kući, šta ćete jesti danas i kako ćete pripremiti tu hranu? Svježe voće i povrće ne možete nabaviti svuda i često se treba iscimati. To sve treba donijeti kući i naučiti kako se sprema tako da vam bude lijepo za jelo. Potrebno je odvojiti vrijeme za nabavku i pripremu. Lakše je poručiti brzu hranu ili otići u restoran. Čak je potrebno vrijeme da se naviknete na nove ukuse. Neće biti lako.

Eto par ideja o promjeni navika. Nemojte biti previše surovi prema sebi, već zadajte sebi blage zadatke kojih se možete držati kako bi promijenili navike. Cilj je izdržati na duge staze, a ne na par dana. Vodite evidenciju, pišite dnevnik ili barem razmislite pred spavanje o onome što ste uradili u toku dana. Šta ste jeli, gde ste pogriješili i kako da poboljšate sutra? Ili razmislite zašto jedete više? Možda zato što svaki dan na putu do kuće prolazite pored te pekare?

(Izvor: receptii.com)