Poučna priča o braku, insan ne zna vrijednost neke osobe dok je ne izgubi

Jednog dana, nakon što se muž vratio s posla i legao na krevet da odmori, supruga mu se obrati: …- „Šta misliš da danas izađemo?“- Odgovorio je: „Sinoć nisam dovoljno spavao, pusti me, želim da odspavam.“- Supruga je rekla u sebi: „Nije važno, mora da je umoran“, i ostavila ga da spava.Sljedećeg dana, nakon što se muž vratio s posla, i ponovo se smjestio u krevetu namjeravajući da spava, supruga je, kao i jučer, ušla u sobu i upitala: „Zašto ne bismo izašli zajedno, djeluje mi da je dan ugodan za šetnju.“- Muž drsko odgovori: „Nisam raspoložen, ostavi me na miru.“- Supruga ga je ostavila da odrijema, pomislivši: „Sigurno mu je nešto pokvarilo raspoloženje na poslu.“

Tako se čovjek ponašao tokom cijele sedmice, a supruga mu je nalazila opravdanja iz dana u dan, sve dok jednog dana nije došao kući ne zatekavši svoju suprugu u kući. Začudio se, ali je pomislio da će se svakog trena pojaviti. Poslije nije ni predavao značaja njenom odsustvu.

Sutradan, kada se probudio ….

NASTAVAK:Sutradan, kada se probudio i vidio da se supruga nije vratila kao što je zamišljao, razgledao je po kući i pronašao pismo. Pismo koje je njegova supruga ostavila za njega! Glasilo je:„Dragi moj, presušila je rijeka opravdanja koja je tekla svaki dan, kao i moja oaza strpljenja. Protekla sedmica je bila sedmica u kojoj sam se rodila, baš u toj sedmici sam htjela da te učinim najsretnijim čovjekom na svijetu. Ali ti si učinio da poželim da se nisi rodio, jer, ugasio si svijeće ljubavi i presjekao si sreću koju sam osjećala, us.mrtio si srce koje sam željela da ti poklonim.Zato, neka si sretan svake godine, ali bez mene. Tvoja supruga.“Žurnim korakom je otišao do kuće roditelja svoje žene i zatražio da razgovara sa njom. Međutim, ona je odgovorila:

– „Nisam u dobrom raspoloženju, pusti me i idi.“

Suprug primijeti da mu supruga ponavlja riječi koje je on njoj upućivao pa je prešutio, a potom supruga reče:„Ako ne znaš kako ćeš njegovati cvijeće, nemoj ga onda ni trgati, jer ako ubereši cvijet, potom prestaneš da ga njeguješ, on će uvehnuti i umrijeti. Ja sam cvijet kojeg si ti ubrao pa je ono uvehnulo nastojeći da te usreći. Njeguj svoj cvijet prije nego uvehne.“

Insan ne zna vrijednost neke osobe sve dok ga je ne izgubi, bio to supružnik, prijatelj, sin ili brat.

Prevela i priredila za Akos.ba: Merjem H. Kapo, Sarajevo